Bismillah

Nema više brata koji je svoj dolazak uvjek najavljvao glasom Kur ana u autu... Nema više brata koji čim izađe iz auta prilazi svakom djetetu ponaosob i pomluje ga po glavi...Prema svakome se ponašao kao da mu je najbliži rod, jer ga je zaista i smatrao najbližim rodom, volio ga je u ime Allaha i smatrao ga bratom ili sestrom po vjeri, a boljeg roda nema!

---

Počeću riječima sa kojima je naš brat šejh Jusuf Barčić, rahimehullah, započnjao svaki svoj ders...Allahu subahnehu we teala zahvala, Njega slavimo i Njega veličamo. Od Njega dželle ša'nuhu istinski pomoć tražimo, od Njega dželle ša'nuhu uputu molimo. Koga On dželle ša'nuhu na pravi put uputi taj je upućen, a koga On dželle ša'nuhu pravedno u zabludi ostavi nema onog ko će ga na pravi put uputiti.

O Allahovi robovi, o vi koji vjerujete! Allaha se istnski bojte nemojte umirati nikako drugačje do kao predani, pokorni muslimani! O ljudi, Gospodara svog se istinski bojte, koji vas je od jedne osobe stvorio,a od njega alejhiselatu we selam njegovu suprugu, da bi kasnije mnoštvo muškaraca i žena po zemlji rasprostranio. Bojte se Allaha subhaneh, koga molite, i rodbinske veze ne kidajte! Bojte se Allaha subhaneh, znajte da Allah subhanehu we teala budno motri i da mu ništa skirveno nije! O vi koji vjerujete Allaha se istinski bojte i istinu govorte, dželle ša'nuhu će vam vaša djela ispravnim učiniti i grijehe oprostiti, a onaj ko se bude Allahu subhanehu we teala pokoravao i poslanika Njegova slijedio istinski je uspio! Hvala Allahu subhanehu we teala koji nas je učnio od ummeta sallallahu alejhi we sellem. Hvala Allahu subhanehu we teala koji je naša čula nadahnuo da znaju za objavu, da znaju za Stvortelja subhaneh i da Njemu na sedždu padamo, na ruku'...

Neću nastavljati dalje ovaj njegov uvod, jer kada bi pisala cijeli moj tekst bi bio ispunjen dovama koje je on upućivao kada bi započinjao svoj govor.

SubhanAllah, evo uči ikindija namaz. Mom bratu će se za par minuta klanjati dženaza... Ne mogu se suzdržati od suza... Ne mogu a da ne kvasim svoje lice... Ne mogu jer naš brat Jusuf za nekoliko minuta ide Gospodaru... Za nekoliko mnuta će ga spustiti u kabur... Doći će mu Munkir i Nekr i upitati ga: "Ko ti je Gospodar?" A moj brat Jusuf će, inšaAllah, smireno odgovoriti: "Allah subhanehu we teala je jedan!", kako je na dersu govorio. Ja Rabb molim te uslišaj moju dovu! "Ko ti je Poslanik?", a on će, inšaAllah, smireno odgovoriti: „Muhammed sallallahu alejhi we sellem!" O Gospodaru moj, molim Te olakšaj mu ovaj odgovor!
"Koja ti je vjera?" - Dini islam, vjera svih poslanika i vjerovjesnika! O Milostivi uslišaj moju dovu!
...

Klanjala sam ikindiju i evo vratih se da pišem, sada su šejha sigurno već spustili u kabur, a zemlja se polahko baca na njega...SubhanAllah! Molim te o moj Gospodaru, olakšaj mu! Ja Rabbi, podari mu iz Tvoje milosti, jer Ti najbolje znaš koliko se žrtvovao za Tebe i Tvoju vjeru! Ja Rabb, Ti najbolje znaš koliko se borio da Tvoja riječ bude gornja! Gospodaru moj, molim Te svim Tvojm imenima - olakšaj mu! Ja Rabb! Ja Rabb! Ja Rabb! Molim Te Gospodaru moj, učini ga šehidom! Podar mu prostranstvo kabura! Molim Te, učini da moj brat Jusuf rahimehullah svako jutro i noć gleda svoje mjesto u džennetu!"

Ne znam, subhanAllah, kakav vi imate osjećaj sada, ja se ne mogu suzdržati a da ne pustim suzu, SubhanAllah, pišem  iskreno iz srca u kojem je rana prevelika...Obuzeo me neki čudan osjećaj između radosti tuge...Tužna sam jer smo zgubili velikog čovjeka, velikog šejha, brata, oca... Meni je bio kao babo, uvjek pri pomisli na njega osjećala sam očinsku ljubav... Tužna sam jer me moj babo neće više nikada nazvati i reći: "Šćeri, znaš ko nam je došo?" ili "Šćeri, znaš s kim sad sjedim?", a u njegovom glasu se osjetila sreća, radost, veselje..."Sa Jusufom!" Onda bih ja sva sretna trčala mužu i iskala muštuluk govoreći: "Babi došo Jusuf!" A onda bi on odgovarao: "MašAllah! MašAllah! MašAllah!" I te sreće... Žalosna sam jer me moja mama nikada više neće nazvati i reći: "Znaš li kome sam sad iznjela sok? Jusufu!!"... Žalosna sam jer to neće više nikada biti... ili kada me mama nazove sa dersa i kaže: "Čuj ko nam je došo da nam drži ders!" kad tamo se čuje: "Zahvala Allahu..." I kako da ne budem žalosna kada jednostavno toga više nema... Nema više mog brata Jusufa, mog drugog babe...Voljela sam ga skoro kao svog babu... Voljela sam ga više nego najbolju prijateljicu... Voljela sam čut njegov glas više nego glas sestre sa kojom se znam pet godna... A sada ga više nema... Nema više brata koji je ujutro bio u Kalesiji, na podne u Sarajevu, na akšam u Maglaju drži ders, zikri cijelu noć, poslije sabaha drž halku Kur ana, onda ode u Sarajevo jer ima gore predavanje... SubhanAllah, uvjek je mislio na Allaha i na to kako će širiti davu! Nema više brata koji je svoj dolazak uvjek najavljvao glasom Kur ana u autu... Nema više brata koji čim izađe iz auta prilazi svakom djetetu ponaosob i pomluje ga po glavi...
Kako da ne budem tužna...
Jučer moja mala sestra kaže: "Mama, ko će me sada pomilovat po glavi kao on? On je to rado sa najvećom i najjačom ljubavi, ljubavi u ime Allaha?"
Prema svakome se ponašao kao da mu je najbliži rod, jer ga je zaista i smatrao najbližim rodom, volio ga je u ime Allaha i smatrao ga bratom ili sestrom po vjeri, a boljeg roda nema!
I kako da ne budem tužna?!
Jusufa, šejha, brata, babe, amidže, nema više među nama...

Nema više među nama tog razboritog brata kome je Allah želio dobro, insaAllah...
"Kome Allah želi dobro učini ga razboritm u vjeri" (hadis)
"Kome Allah želi dobro poduči ga vjeri." (hadis bilježi Buharija).

Na dunjaluku neću više vidjeti brata na koga su meleci inšaAllah spuštli svoja krila ...
"Uistinu meleki spuštaju svoja krla onima koji uče." (hadis bilježi Muslim).
A Allah najbolje zna, on je učio dan i noć, samo je zikrio,nije bilo izgoverene ni jedne rečenice, a da u njoj nije bilo spomenuto Allahovo ime.

Preselio je čovjek na koga su, inšaAllah donosili salavat stanovnic nebesa i zemlje, mravi u mravinjaku i Njihov Gospodar...
"Ustinu Allah i njegovi meleki, stanovnici nebesa i zemlje, pa i mravi u marvinjaku i riba donose salavat na onog ko podučava ljude hajru." (hadis bilježi Muslim).

Na jednom predavanju jedan šejh je rekao:
"Allah će počastit onoga ko ostavlja grijehe i usadiće ljubav prema njemu u srcima ostalih ljudi i podariće mu lahkoću tijela, snagu u srcu, opskrbiće ga dobrom dušom, daće mu širokogrudnost, umanjiće mu brigu tugu, daće mu ponos u licu, strahopoštovanje u srcima ljudi, uslšaće mu dovu, biće mu blizu meleki, a daleko šejtani neće se bojat smrti. Bereket mu je u njegovom vremenu, zdravlju..."
Nađite u ovom tekstu nešto što nije Allah subhaneh dao našem bratu, to najbolje znaju oni koji su ga poznavali... Čuvao se grijeha i Allah mu je dao najbolje!

Subhanallah, mnogi će tek sada shvatiti ko je bio Jusuf rahimehullah, neće više biti na televiziji njegove borbe i hrabrosti...
Kada se sjetim njegovih riječi koje je rekao jednom na TV, moram pustiti suze jer je to zaista bo veliki muttekija...
Pita njega voditeljca: "Gospodine Barčiću, jeste li vi vehabija?"
Kaže on: "Jusuf je Allahov rob i neću da me niko etiketira."
SubhanAllah!
Pogledajte njegovo razmišljanje o dunjaluku...
Pita ga kod nas jedan brat ima kao puno stoke,a malo zemlje, pa da li mu je dozvoljeno da ukesimi od nekog zemlju da može stoku izvodit na ispašu?
Šejh Jusuf mu odgovara: "Dadni hedije nekome jedan dio stoke, a tebi nek ostane onoliko koliko možeš pustiti na ispašu na svojoj zemlji!"
Ja Rabb, vidite nije rekao prodaj nešto stoke pa kupi zemlje, nego dadni hedije... On je mislo samo kako zaradit nagradu kod Allaha, a znao je da je dunjaluk bezvrijedan!

SubhanAllah!
Kako da ne žalim za ovkvim čovjekom? Kako da ne žalim kada nema onoga ko bi zavao babu ujutro prije sabaha a na glasu mu se primjetilo da je davno ustao, a Allah zna je li i spavao?
Znam sigurno da svaki iskreni musliman žali, jer Jusuf je bio daja koji se bojao samo Allaha, i mislio je samo na Allaha,na Njegovu moć... Pogledajte koliko je zahvaljvao samo u uvodu dersa, a možete li onda zamisliti koliko puta bi za vrijeme dersa hvalio Allaha...
Nisam rijetko slušala kako braća govore da kad staneš pored Jusufa osjetiš da iz njega zrači iman, da su oko njega meleki... SubhanAllah, velik je to čovjek... Ali sjetite se hadisa: "Ko krene putem traženja znanja, Allah ću olakšati put do dženneta!" (Hadis bilježi Muslim).
I zato sam radosna, jer se Jusuf vratio svome Gospodaru! Ovaj svijet mu je bio samo patnja i briga, a sada on uživa, inšaAllah u Allahovim blagodatma!
Dovimo Allahu da ga je uzeo kao šehida jer se vraćao sa dersa, a po onome sto se prije dešavalo sigurno mu je u autu glasno učio Kur'an u trenutku nesreće...
Poslanik s.a.w.s. je rekao:
"Šehid će kod Allaha imat šest počasti: Biće mu oprošteni grijesi sa prvom kap krvi i ugledaće svoje mjesto u džennetu, biće pošteđen kaburske patnje, biće pošteđen strahota Sudnjeg dana, na njegovu glavu staviće se kruna dostojanstva čiji je jedan kamen vredniji od cijelog ovog svijeta sa svm što je na njemu, daće mu se sedamdeset dvije žene krupnih crnih očiju i daće mu se mogućnost zauzimanja za sedamdest osoba svoje rodbine."
Allahu ekber! I kako da ne budem sretna ako nam je brat preselio kao šehd, pogledajte šta on sve ima! Allahu ekber!
On je dostavio ovu vjeru svima, Allahova mudrost je u tome da ga uzme sebi baš sada kada se ovolika hajka digla na njega, a on je javno rekao da je Allah jedan!
I mora ga neko naslijediti, mora neko nasljedtit poslanika s.a.w.s., mora neko preuzeti dersove koje je držao Jusuf, ali reći ću vam nešto što evo upravo slušam...

Hutba u Barčićima, kaže naš brat Jusuf Barčić rahimehullah:
"Ne možete uništiti islam! Ako me zatvorite, onoga u zatvoru ću učiti dinu i vjeri i da je Allah jedan! Gdje god me ostaviš ja ću Allahu pozivat! Mnogi su tako od straha ostavljali neke od alima a neke i ubijali. Ali šta znači ovdje čovjekova riječ koji kaže Ne! Ja se ne bojim toga što ti meni prijatiš! Ja din ne nosim nego Allah čuva! Nije din sveden samo na mene, kad mene ubiješ imaju drugi koji će ostat muslmanima!"
SubhanAllah!
I kako da ne plačem za ovakvim čovjekom, za njegovim znanjem?