Sam za sebe kaze da je bio pukovnik svih sejtana
Bio je veliki grijesnik. Daleko od Allahovog puta, sklon svim vrstama grijeha. Noci je provodio u opijanju alkoholom i uzivanju u opojnim drogama, lumpovanju sa zenama sumnjivog morala, a dane provodio u spavanju ....
Uzivao je da zavadja druge, a najdraze mu je bilo kada zavadi dvije djevojke pa se one pred svima tuku zbog njega, a on odlazi sa nekom trecom. Rahmet mu je bio potpuno stran osjecaj i bio je veoma grub i prema svojim roditeljima i najblizim clanovima porodice. Nikakvog postovanja nije imao prema drugim zivim bicima, jer je sebe smatrao savrsenim, iznad svih drugih. Bavio se razlicitim oblicima kriminala pa su ga se svi zbog toga plasili...
Jednog dana, dok je sjedio za svojim trpezarijskim stolom sa glavom oslonjenom na ruke zbog jakih bolova od nocnog lumpovanja, poceo je razmisljati o svom zivotu koji mu je postao monoton zbog ustaljenog nacina kojim je zivio... Dok je tako razmisljao, zacuo je ezan sa obliznje dzamije u koju nikada ranije nije usao i koja se nalazila veoma blizu njegove kuce, iako ga je majka suzama molila i budila na bajram namaz i dzumu ...
Dok je slusao glas mujezina, osjetio je neku neopisivu privlacnost. Ustao je od stola, umio zabuhlo lice i krenuo prema glasu koji ga je dozivao. Usao je u dzamiju i klanjao zajedno sa drugim ljudima ikindiju namaz prateci njihove pokrete. Osjecao je neopisivu ljepotu i smiraj kakav nikada ranije nije osjetio.
Nakon sto je namaz zavrsen i svi drugi ljudi izasli iz dzamije, on je ostao dugo sjedeci i razmisljajuci o izgubljenom vremenu, o svojim grijesima i nepravdama koje je prema drugima cinio... Razmisljao je a suze su se same slijevale niz lice a rijeci teobe prekidao jecaj koji se sam javljao iz dubine grudi... Shvatio je koliki je grijesnik i bojao se Allaha da mu nikada nece oprostiti....
Razmisljanje mu je prekinuo novi ezan koji je najvio dolazak aksama... Ustao je i sjeo u abdestanu cekajuci da se pojavi neko od koga bi mogao naucit abdest i Allah ga je obradovao starim dedom koji se dosao abdestit. Pazljivo je pratio njegove pokrete i redoslijed te se i sam prvi put u zivotu abdestio i smireno stao na namaz. Od tog dana vise nikada niti jedan nije propustio. Svaki je klanjao u dzematu i svaki trenutak svog zivota posvetio ibadetu i izucavanju islamske literature.
Promjenio je svoje lose drustvo i zamjenio ga druzenjem sa vjernicima od kojih je mogao nesto novo nauciti. Popravio je svoj odnos prema roditeljima i drugim ljudima a uskoro se i ozenio hairli i cestitom mu minkom koja mu je saputnica na Pravom putu.
Poceo je da uci hifz i veoma lijepo uci Kur an... Vratio se Allahovom putu iskreno i cisto a za sebe je govorio da je bio Pukovnik svih sejtana. Divan li je nas Gospodar koji grijehe prasta i na Pravi put upucuje onoga koga on hoce.
Hadis
Uvođenje zaljubljenih u vrt ljubavi (Ibn Qajjim El-Dzewzijje, rahimehullah,)
Ovo je jako bitno da bi uopće mogli pričati o seksualnim tehnikama, jer one prije svega zahtijevaju razumijevanje i otvorenost među supružnicima. Kod mnogih je uvriježeno mišljenje da je položaj pri spolnom odnosu kod ljudi biološki određen spolom. Po tom šablonu, muškarac treba biti inicijator, aktivan, voditelj, odgovoran, zaštitnik, kavaljer , uvijek jak i snalažljiv, hrabar, prvi , emocionalno stabilniji, fizički jači. Ženi prema tom sablonu pripada čekanje, pasivnost, prepuštanje partneru, prebacivanje odgovornosti na njega, traženje zaštite u njemu. Ona može biti slaba, nesnalažljiva, bojažljiva, druga, emocionalno labilna, fizički krhkija...
Prema funkcionalnim karakteristikama spolnih organa, muškarac treba da je prodoran, onaj koji daje, osvaja, vodi, diktira tempo, intenzitet, predlaže promjene, određuje tjelesne položaje i seksualne tehnike, dok ženi ostaje da prima, bude osvojena, vođena, prihvaćena, diktirana, zaštićena , prepuštena muškarcu i njegovoj aktivnosti.
On može tražiti a ona samo očekivati užitak, on smije zahtijevati a ona samo priželjkivati, on mijenjati a ona samo prihvaćati promjene dosadašnjih načina seksualnih aktivnosti. Takav način sekusalnog ponašanja s dominantnim i aktivnim muškim partnerom, uz sporednog i pasivnog ženskog partnera, osiromašuje ljudsku seksualnost, čini je statičkom, nekreativnom a ako neko pri tom ustvrdi da je takav odnos i islamski, onda se suočavamo s pripisivanjem islamu nečeg što niije od njega.
Bračni partneri nisu samo biološki organizmi a niti je njihova seksualnost samo njihova biološka funkcija. Oni su također ličnosti a njihova spolnost dio je njihova intimnog susreta. Da bi bračna spolnost trajala, da bi ostala za oba partnera zadovoljavajuća na duže vrijeme (do smrti ) ona mora imati i tu ljudsku, personalnu dimenziju stvarnog dijaloga njihovih kompletnih ličnosti.
Samo takva spolnost zadovoljava komplicirane zahtjeve kvalitetne monogamije. Braku je potrebna spolnost ali ne bilo kakva! Ne postoje nikakva pravila ili zakoni u predigri tako i u samom seksualnom odnosu. Jedini zakoni i pravila jesu oni koje su postavili sami partneri svojim zajedničkim a vrlo često i prešutnim sporazumom. Što god donosi zadovoljstvo i mužu i ženi ispravno je i primjereno a šta god je i jednom i drugom (ili samo jednom) neugodno, nije ispravno. Jedina granica kod ovog općeg pravila bilo bi neko šerijatsko pravilo koje se ne slaže sa željama muža ili žene ili se tiče neke zabrane o kojoj ce biti riječi u poglavlju o zabranama.
Asbah ibn Nubata, radiallahu anhu, citira riječi imama Alije, radiallahu anhu:" Svemogući Allah stvorio je seksualne želje u deset dijelova, onda je dao devet dijelova ženama, a jedan dio muškarcima. Ali onda im je Allah također dao jednake dijelove stida.''
Islam stavlja akcent na predigru. Navodi se od imama Alije, radiallahu anhu:" Kada odlučite imati intimni odnos sa svojom suprugom, ne žurite, jer žena ima potrebe koje treba ispuniti. "
Seks bez predigre izjednačava se s okrutnošću. Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao je: " Trojica ljudi okrutni su... treći je onaj koji ima odnos sa svojom suprugom bez predigre. "
Jos jedan hadis izjednačava seks bez predigre sa životinjskim ponašanjem:" Kada bilo ko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka im ne ide kao ( što to čine ) ptice, umjesto toga treba biti spor i odlagati. "
Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, kaže:" Niko od vas ne bi smio imati intimni odnos sa svojom suprugom kao (što to čine) životinje, umjesto toga, treba imati posrednika između njih. Kada su ga upitali o tom posredniku rekao je - to je ljubljenje i pričanje."
Imam Džafer es Sadik rekao je:" Treba biti međusobne predigre između njih zbog toga što je to bolje za intimni odnos. "
Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, kaže ... " svaka je igra vjernika bezvrijedna , osim u tri slučaja; jahanje konja, gađanje lukom i strijelom i međusobna predigra s njegovom suprugom - to je hakk (pravo).''
Ishak ibn Ammar upitao je imama Džafera es Sadika da li osoba može gledati u svoju suprugu kada ona nema odjeću, pa je imam rekao:" U tome nema problema, a da li ima uživanja i u čemu drugome."
Što se tiče uloge žene u predigri, hvali se žena koja se oslobodi stida kada je sa svojim mužem. Imam Muhammed el Bakri rekao je:" Najbolja žena među vama jeste ona koja odlaže oruđe stida kada skida odjeću za svoga muža, a naoružava se stidom kada ponovo oblači svoju odjeću."
Ove izreke jasno pokazuju da se muž i žena trebaju osjećati potpuno slobodno kada dođe do medjusobne stimulacije koja je poznata kao predigra. Po islamskom učenju, nije nikakav grijeh da žena bude aktivna i primječiva za vrijeme intimnog odnosa. To se potpuno razlikuje od seksualnog morala kršćanskog zapadnog svijeta u periodu prije seksualne revolucije.
Što se tiče metoda međusobne stimulacije u predigri, šerijat dozvoljava i mužu i žni da vide, poljube, dotaknu, miriš ili stimuliš bilo koji dio partnerovog tijela
Budi istinski musliman
Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao Muazu Ibn Džebelu: '' Hoćeš li da te obavjestim o osnovi svakog dobra?'' Rekao sam: ''Da, Allahov Poslaniče.'' Pa je uzeo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, za svoj jezik i rekao: ''Čuvaj ovo!'', rekao sam: ''pa zar ćemo biti kažnjeni i zbog onoga što govorimo o Allahov Poslaniče?'' reče: ''Nejmala te majka o Muaze!, a zar će ljudi u vatru naglavačke biti gurnuti zbog nečeg drugog ako ne zbog onoga što su njihovi jezici zaradili.'' (Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih)
Pred ovom velikom viješću treba da zastane svaki pametan insan i da dobro razmisli o sebi i svom stanju. Da li mi doista vodimo računa dok pričamo. Hoćemo li biti kažnjeni zbog riječi koje izgovorimo ili ne? Zar smo zaboravili ili se pravimo da smo zaboravili riječi našeg Gospodara: ''On (čovjek) ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije (melek pisar)''. (Kaf, 18)
Jesi li čuo Allahov robe,...
ti koji čitaš ove retke, šta je rekao tvoj Gospodar? Nije rekao ''ni jedan govor'' već kaže ''ni jednu riječ ne izusti''. A možda si tu riječ izgovorio ne posvećujući joj pažnju kako kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, u hadisu Bilal Ibn Haris El-Muzenija: Čovjek ponekada izgovori lijepu riječ kojoj ne poklanja naročitu pažnju, jer mu se čini beznačajna, a ona mu donese Allahovo zadovoljstvo sve do dana dok se ne sretene s Njim. Isto tako ponekad izgovori hrđavu riječ na koju ne obrati pažnju, a ona mu donese Allahovu srdžbu sve do dana dok se ne sretne s Njim.''
Kaže Alkame: ''Koliko bih puta nešto htio da kažem, ali mi na um padnu riječi Bilalaa Ibn-Harisa, pa ušutim. (Predaju bilježi Et-Tirmizi i kaže da je sahih)
Spominje se o imamu Ahmedu da je ječao u svojoj smrtnoj bolesti, pa je čuo da je Tavus rekao: ''Melek piše sve, čak i ječanje.'' Poslije toga Ahmed rhm. nije ječao sve do svoje smrti.
Ibn Mesud r.a. je govorio:Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog istinskog božanstva nema, jezik je najpreči da se na njega pazi.''
Prenosi se da je neko od selefa rekao: ''Već 40 godina nisam izgovorio ni jednu riječ a da za nju nisam pripremio odgovor kod Allaha.''
Da se zaključiti iz svega citiranog da je jezik, ukoliko se ne kontrolira i ne nadzire, najopasniji čovjekov organ. Zato je pravi musliman samo onaj od čijeg su jezika mirni ostali muslimani. On kad čuje nešto loše o bratu muslimanu čuva svoj jezik od toga i ne prenosi nikom. Za razliku od onoga što danas ljudi rade, kad čuju nešto loše o bratu muslimanu, raduju se i prenose to svakom koga sretnu, a Uzvišeni kaže: ''One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna a vi ne znate.'' (En-Nur, 19.)
Druga vrlina kojom se pravi musliman odlikuje jeste da su muslimani sigurni i mirni od njegovih ruku. Zato ga nikad nećeš vidjeti da nasrće na muslimana želeći da ga udari, ili da mu uzme imetak ili tome slično. Sprječava svoju ruku od svega što mu je šeri'at zabranio. Dakle ukoliko se kod čovjeka nađu ove dvije vrline a to su, da su muslimani mirni i sigurni od njegovog jezika i ruku, tada se može kazati da je on pravi musliman.
NEKE KORISTI HADISA
1. Iz hadisa se razumje da onaj od čijeg jezika i ruku nisu sigurni ostali muslimani nije pravi musliman, jer njegova je briga samo rekla-kazala, jedenje mesa muslimana ogovarajući ih, rušenje njihove časti i sl.
2. Također se iz hadisa razumje da onaj čija briga bude samo napadanje muslimana, uzimanje njihovog imetka i tome slićno nije pravi musliman.
Na kraju molim Allaha dragoga da nas okoristi ovim riječima i da nam pomogne da ih sprovedemo u praksu, jer ukoliko ih ne sprovedemo u praksu, onda nema koristi od učenja istih napamet. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
