Bismillah

Preveo i prilagodio: Haris Hećimović (ASUQ, Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)

Znao sam ga lično! Ne kažem vam da se radi o čovjeku iz "Benu Israila" ili nekom ko je davno živio. Ne! Govorim vam o čovjeku koji je sa ovih prostora (Arapsko poluostrvo. op.prev.), iz ovog vremena! Plakao je mnogo! Ispred njega nije bio Kur'an koji se uči, a da nije mnogo plakao i tresao se od straha. Bio je nevjerovatan insan. Naučio je Kur'an napamet, a imao je samo 12 godina. Ali je bio velik.

Allah ga je svojim govorom, Kur'anom, učinio velikim! I, već tada je stekao mnogo znanja. Govorim samo ono što sam lično vidio i osjetio u svojoj duši od njega.
        Naučio je Sahihul - Muslim (Muslimovu vjerodostojnu zbirku hadisa) napamet, kod mene, za 2 semice. Kod našeg trećeg prijatelja, bilo nas je trojica, on, ja i  treći prijatelj, naučio je Sahihul - Buhari (Buharijinu vjerodostojnu zbirku hadisa) za 2 sedmice. I znate šta? Ja nisam znao da je naučio Sahihul - Buhari kod mog prijatelja, a ni on nije znao  da je naučio kod mene Sahihul - Muslim. Volio je iskrenost! Volio je Sirrij es Sidkij rahimehullah! Znate li zašto bas Sirrij Sidkija? Zato sto je Sirrij Sidkij rahimehullah, bio poznat po iskrenosti i da je volio iskrenost.
         Ne da je bio od istaknutih učenika u školi, nego od najboljih! Nije spavao osim nakon nastave do podneva. Poslije ikindije je bio u halkama Kur'ana. Poslije akšama sjedio je na predavanjima kod šejhova. Od jacije do 11h učio je školske predmete. A, od 11h pa do sabah - namaza klanjao je Noćni - namaz, svaki dan! Podsjećam vas da vam ne govorim o nekom ko je živio davno! On je odavdje, sa ovog područja. Učeći Kur'an, uvijek je plakao! Čitao sam o našim ispravnim predhodnicima mnogo. Čitao sam kako su neki od njih učeći Kur'an padali u nesvijest iz bogobojaznosti. Ali svojim očima to nisam nikad vidio, osim kod ovog momka.
               Klanjali smo Džumu, a imam je učio: "I stanovnici vatre dozivaće stanovnike Dženneta: ‘Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!' - a oni će reći: ‘Allah je to dvoje nevjernicima zabranio.'"(Al-A'raf, 50)    Čuvsi taj ajet, pao je u nesvijest i jako glavom udario od pod. Mislili su da je umro...
       Često je noćivao kod mene. Jedne noći, pravio sam se da sam zaspao, kako bi vidio šta će da radi. Ustao je i mahnuo nekoliko puta rukom ispred moje glave kako bi se uvjerio da spavam. Ustao je u 11h i počeo da klanja. Zaspao sam i probudio se vise puta, a on je stajao na istom rekatu... Zatim, otišao je na ruku, a ja sam čekao da vidim koliko dugo će se zadržati , ali sam zaspao čekajući...
         Druge noći, učio je Kur'an gledajući u njega. I, kad je stigao do ajeta: "Nikada! Ona će buktinja sama biti, koja će udove čupati" (Al-Ma'aridž, 15. i 16.),  plakao je toliko da je pao u nesvijest iz bogobojaznosti prema Uzvišenom Stvoritelju. Probudio sam ga. Otišao je abdestiti, zatim je počeo da klanja. Kada je na kijamu učeći stigao do ajeta: "Nikada! Ona će buktinja sama biti, koja će udove čupati",  plakao je mnogo i ponovo pao u  nesvijest. Ponovo sam ga probudio, a on  je ponovo otišao da abdesti i  nastavio je... Tako se ponavljalo sve do sabahskog ezana. I, nije prestajao plakati.
       Završavao je Kur'ansku hatmu svaka 3 dana na nocnom namazu, napamet.  A, svakih sedam dana gledajuci u Kur'an preko dana. Ovo vam ne prenosim od nekog, govorim ono sto sam lično vidio. Tako mi Allaha, spominjao je Allaha dnevno više od 12 000 puta! Ja sam pratio i računao!  Pitao sam ga zašto toliko zikri, a on je odgovorio: "Neće me preteći ebu Hurejre! Neće me preteći ebu Hurejre!"  A, kada se ovo dešavalo, imao je samo 17 godina!
        Čudio sam mu se stalno.. Nisam znao šta reći za njega.. Jednostavno, nevjerovatan je. Kad bi mu rekao da nešto nauči napamet, došao bi mi sljedeći dan i to je znao kao svoje ime.  Ako bi napravio 3 greškice, nebi dao reći da je naučio napmet, nego je ponovo učio isto.
       A, samo da znate njegov grijeh... Reći ću vam kasnije šta je njegov grijeh! Kada bismo htjeli da pozovemo nekog od mladića koji je u zaboravu na svoju vjeru, rekli bi njemu da ide i pozove ga u vjeru.  Tako mi Allaha, za dva dana vidjeli bi tog mladića kao drugu osobu. Za samo dva dana! Za dva dana, gledali bi tog mladića u prvom safu! Prije toga je pušio, slusao muziku, radio mnoge harame. Ali, vidjeo se bereket u njegovom pozivanju...
       Jednog dana u mesdžidu je klanjao dva rekata sunneta kada je ušao neki starac. Kada ga je vidio kako klanja zanesen namazom, udario ga je štapom. Kada je završio sa namazom, okrenuo se prema starcu i upitao zašto ga je udario. Starac mu je rekao da ima vesvese i da ometa ostale. Kada je to čuo, digao je ruke i zamolio Allaha da dadne da ovaj starac shvati i da popravi njegov namaz. To se desilo prije Ikindija - namaza. Kunem se Allahom, ovaj starac nije klanjao s nama akšam! Ležao je bolestan na postelji u kući. I tako je ostao nekoliko sedmica. Pa sam sreo ovog mladića i rekao mu: "Boj se Allaha,  čovjek je i sad u kući na postelji, bolestan..."  Kaže: "Allahami nisam to htio!"  Rekao sam mu da uputi Allahu dovu za starca, da ga Allah izliječi. Odmah je digao ruke i rekao: " Molim Allaha da ga izliječi!" Tako mi Allaha, starac je sljedeći namaz došao u mesdžid i klanjao s nama.
       Bili smo u Haremu (Mekki). On je nosio debele naočale, imao je veliku dioptriju. Podsjećam vas, ovaj momak je iz našeg vremena! Poznajem ga! Moj je prijatelj!!! Ja sam stariji od njega godinama, ali je on veći kod Allaha od mene! Kao što rekoh, bio je u Haremu i te debele naočale su ga smetale. Htio je tih dana da putuje u Palestinu, pa je govorio da nema smisla da ide u Palestinu s tim teškim naočalama. Ustao je i otišao do Zemzema, svi su to vidjeli... Bilo je 17 ljudi koji su posvjedočili ovom događaju. Skinuo je naočale, uzeo čašu vode Zemzem i rekao: "Gospodaru moj, podari mi zdravlje u mom vidu", i napio se vode, a zatim rekao: "Allahu ekber", i bacio naočale. Allah mu je dao potpuno zdrav vid. To se desilo ispred mojih očiju, ispred svih prisutnih! Prije toga je skroz slabo vidio, a tada ga upita neko da li vidi koliko je sati na satu koji je bio podaleko. Reče: "Sati je toliko i toliko". Tačno onoliko koliko je bilo! Čitao je Kur'an bez naočala! Vid mu se potpuno vratio! 100%! Dovom Allahu Uzvisenom!  "Ako mi zatraži, daću mu! (Kur'an).
Mnogo je ovakvih stvari koje su vezane za njega, ali ovo vrijeme nam nije dovoljno da sve ispričam.
         Jednog dana, pitao sam ga o njegovim grijesima. Kada sam ga to pitao? Kada je učio ajete u kojima Allah govori o Danu u kome će neka lica postati bijela i svijetla a neka će biti crna i mračna... Tako mi Allaha, plakao je toliko da mi se srce cijepalo dok sam ga gledao. Zagrlio sam ga, poljubio u glavu i rekao: "Šta te to učinilo takvim kakav si? Želim i ja da plačem kao ti." Želim i ja, braćo moja, da osjetim tu ljepotu koju on osjeća ! Pa mi je rekao da se sjeća da je uradio jedan grijeh. Upitao sam ga koji je to grijeh? Kad čujete, smijat će te se. Kaže: "Bio sam 2 razred osnovne skole (8 godina, op. prev.), i ušao sam u prodavnicu i uzeo čokoladicu i pojeo je. Nisam je platio... I, stalno sam bolestan zbog toga sto sam pojeo. To je njegov grijeh!!! Umro je!!!
         Preselio je svome Gospodaru, a imao je samo 20 godina.  Umro je, ali njegov primjer je ostao! Priča o njegovom životu je živa!
Poznavao sam ga lično...